Za razliku od polnoćke koja je bila raritet i istorijska prilika da se rođenje Kristovo dočeka pod vedrim nebom, nešto poput Marije i Josipa, božićna misa u10h okupila je u privremenoj crkvi – pastoralnom centru, vjernike čiji broj je znatno prevazišao prostorne kapacitete. Ipak, nije bilo tijesno, već samo prisno, baš kako i dolikuje velikoj svetkovini rođenja našeg Spasitelja. U svojoj homiliji, župnik preč. Josip Ivešić, između ostalog je rekao:
„Čovjek redovito komunicira riječima, no nisu riječi čovjekova jedina komunikacija. Tu su geste lica, ruku, tijela, i sve nose neku poruku. Često ni sami nismo svjesni svih gesta ni poruka koje prenosimo ne samo riječima, nego i čitavim svojim bićem i u konačnici – svojim životom; jer nečiji život je priča, nečiji život je poruka, i život je govor koji drugi itekako znaju dobro prepoznati. Sasvim konkretan primjer tog govora je život roditelja, koga često nasljeduju i djeca, bilo da se radi o lepim gestama i riječima, bilo da se radi o ružnim.
Bog je onaj koji je progovorio u svome sinu. Božja riječ je ona koja je uzela tijelo. Krist je onaj koji je ne samo svojim riječima, nego još više – svojim djelima i svime onim što je činio i svjedočio, prenosio radosnu vijest evanđelja, donosio blagovijest onima koji su bili nje željni.
Bog je odlučio progovoriti čovjekovim jezikom i ne samo riječima, nego životom. A mi, koji činimo i dobre, ali nažalost i loše stvari, pozvani smo učiti od Gospodina, onoga koji se ponizio, rodio se u štalici, postao jedan od nas, onoga ko je praštao, ljubio, pomagao, onoga koji je činio dobro, onoga koji nikada nikoga nije ostavio a da mu nije rekao riječ utjehe, ohrabrenja, da mu nije pružio nadu. I mi u ovim božićnim danima, u duhu jubilejske godine koju privodimo kraju, želimo biti ljudi nade, hodočasnici nade, i ne samo u ovoj godini, nego u čitavome svome životu. Dok smo noćas i danas izgovarali riječi – sretan, blagosloven Božić – treba da osjetimo da nisu samo riječi one koje govore, nego da govore i naše geste, pogledi, da doista nastojimo doživjeti onoga koji je pred nama, da ljude iz svoje blizine nastojimo ohrabriti, ne samo riječima, nego i osmijehom, jer unatoč svim izazovima, kušnjama, teškoćama, žalostima, problemima, kojih nažalost ne manjka u našim životima, mi smo kršćani pozvani biti blagovijesnici nade, radosti, a to je i najveća poruka Božića, svetkovine Kristovoga rođenja.“
U tom svjetlu poželio je svima sretan i blagoslovljen Božić.
Pjevanje pod misom animirao je župni zbor sa voditeljicom Katarinom Atanacković, a jednu od pjesama otpjevala je i mala Tesa Lanc čiji anđeoski glas najavljuje svijetlu budućnost pjevanja u župi Uzvišenja svetog Križa.
Nakon svete mise, župnik je podijelio najmlađima paketiće, u sklopu projekta „Blagdani nas povezuju“ realizovanog uz podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
M. Mikolaci
