U četvrtak, 4. lipnja 2026., svečanim misnim slavljem i procesijom proslavljena je svetkovina Presvetog tijela i krvi Kristove u župi Uzvišenja svetog Križa. Misu je predvodio rumski župnik preč. Josip Ivešić.
Svečano i uz sudjelovanje velikog broja vjernika, upravo kako i dolikuje jednoj od zapovijedanih svetkovina, proslavljeno je Tijelovo. Ovaj blagdan je od izuzetne važnosti u katoličkom kalendaru, kada se želi obnoviti vjera u Isusa Krista, Bogočovjeka, u tajnu njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, kroz Krista blizak nama, i zauvijek dio nas.
U svojoj homiliji, župnik je najprije potaknuo na razmišljanje koliko je dug i zahtjevan put nastanka kruha. Od zrna pšenice na plodnoj zemlji, podržanog suncem, vodom i mnogim potrebnim uvjetima, preko žetve i sušenja, brašna (po kome se Tijelovo naziva još i „Brašančevo“), i tijesta, kome treba vrijeme da naraste, ispeče se i tek onda postane kruh. Možda i vrijeme u kome je sve ubrzano utječe na shvaćanja i sprječava da se razmišlja o važnim stvarima poput kruha. „Zato ova današnja svetkovina ima i te kako važno značenje za nas kršćane“, rekao je župnik. „Ona nas vraća na samu bit naše vjere, a to je tajna - Kristova prisutnost među nama pod prilikama kruha i vina, njegovoga presvetoga tijela i krvi.“
Vrlo lako se može dogoditi da i na duhovnom planu olako shvatimo trenutak kada uzmemo malu bijelu hostiju; pitanje je jesmo li svjesni što sve stoji iza nje, upozorio je preč. Ivešić, i nastavio: „Ne govorim o načinu kako hostija fizički nastaje, već govorim o biti koju ona predstavlja, a to je sam Krist, i da svaki put kada slavimo euharistiju, svetu misu, kao što to činimo danas, mi svaki put ulazimo u dvoranu posljednje večere. Ovo je danas Isusova posljednja večera. Danas Isus sjeda s nama za ovaj stol, on nas je danas pozvao, kao nekada apostole, i tako svake nedjelje i svakoga dana. On nam danas govori i čita psalme zajedno s nama. Slušali smo Božju riječ, slušali smo što nam Isus govori, kao što je nekoć govorio apostolima. I danas Isus kroz svećenika progovara one iste riječi - Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, uzmite i pijte, ovo je moja krv. Važno je biti svjestan da se u tom trenutku događa nešto očima nevidljivo i razumu možda neshvatljivo, ali vjeri i te kako snažno i duhovno prihvatljivo, a to je otajstvo ili najveća tajna vjere. Svećenik na koncu pretvorbe i kaže - tajna vjere. To je onaj veliki događaj naše vjere kada kruh, mala bijela hostija postaje sam Krist. Nije samo dio te hostije Krist, nije samo jedna Krist, nego u svakom, i najmanjem komadiću se nalazi upravo sam On, sam Isus Krist. Zato nas Crkva poziva da s velikim poštovanjem, pažnjom i pobožnošću pristupamo svetoj pričesti. S pričešću primamo Krista, primamo Boga u svoje srce, u svoju dušu, u svoje tijelo. To nije samo duhovan događaj, to je materijalni događaj, Bog ulazi u nas, u naš organizam. Zato je važno kako prilazimo pričesti, zato kažemo - amen - tako je, prihvaćam, ispovijedam, vjerujem. To je istina moje vjere. S ovoga slavlja euharistijskoga nosim u svoju obitelj, u društvo, u svijet, nosim Boga. O tome i te kako treba razmišljati, toga biti svjestan, i zato molimo danas Gospodina da nam otvori srce, duše, naše pameti za susret s njime u ovoj euharistiji, pa onda i za svečanu procesiju u kojoj želimo iskazati Gospodinu veliku zahvalnost, za njegovu prisutnost u našem životu i zamoliti njegov blagoslov za naš život“, rekao je na koncu preč. Ivešić.
Duga procesija na čijem čelu je bio križ, a slijedili su barjaci, zatim djeca s roditeljima, ministranti, svećenik s Presvetim sakramentom pod „nebom“, praćeni župnim zborom, koji je animirao pjevanje i pod misom i tijekom procesije, kao i ostalim vjernicima župe. Procesija je krenula iz crkve, napravila krug preko trga ispred nje i dvorišta, i vratila se ponovo u crkvu, nakon što su svi prošli ispod „neba“ koje ih je čekalo pred ulaznim vratima. Ispred obje postaje, koje su na dan svetkovine ukrašene cvijećem, slikama i bijelim platnima, procesija je stala na molitvu, a djeca su latice ruža bacala pred Presveti oltarski sakrament, nošen u rukama svećenika, kao simbol čuda Kristove prisutnosti u euharistiji. Oltarski sakrament jest Isusovo tijelo pod prilikama kruha za blagovanje, a ova tajna nam nosi darove od neprocjenjive vrijednosti. Vraćanjem Presvetog u svetohranište, putem od latica koji su djeca s radošću napravila, okončana je današnja svetkovina. Gospodin nas je svojim nebom zakrilio i danas, kao i svakog dana naših života. Ostalo nam je božansko tijelo - Kristu u spomen, a nama na život vječni.
M. Mikolaci
