U nedjelju, 27. listopada, u župi Uzvišenja svetog Križa obilježena je Zahvalna nedjelja.
RUMA – Ministranti sa križem, župljani u narodnim nošnjama i svećenici, u procesiji su ušli u crkvu, čime je započela Misa zahvalnica u Rumi. Slavili su je rumski župnik Josip Ivešić i dr. sc. Zdenko Ilić.
Naš dragi gost iz Đakova je u svojoj homiliji istakao postojanje nekih osnovnih riječi, kojima nas uče odmalena, koje postoje u svakom jeziku, riječi kratkih, ali s obzirom na poruku – izuzetno bogatih: izvoli, hvala, molim i oprosti. Tim riječima, između ostalog, pokazujemo i da primjećujemo i uvažavamo druge. Pred nama su darovi koje nam zemlja daje. Svi znamo kako se trudimo oko svojih vrtova. Oni donose obilat plod ukoliko se ne umiješa nekakva nepogoda i uništi sav naš trud i onda moramo iz početka. Zato izričemo molitve Bogu – ne samo da nas spasi od nevremena, već i da ono što smo činili svojim rukama bude blagoslovljeno, a biva upravo blagoslovljeno urodom. Na takav način ne samo da prehranjujemo sebe i svoju obitelj, nego smo i usko povezani sa Stvoriteljem koji nam je dao slobodu i odgovornost da budemo sustvaratelji na ovom svijetu zajedno sa njim, rekao je prof. Zdenko Ilić. Ponekad se možda pomenute četiri riječi zaborave u stvarnosti, pa uzimamo stvari zdravo za gotovo. Događaj iz Evanđelja govori o slepoj osobi kojoj se ispunjava jedina želja – da vidi. I naš vapaj – smiluj se, molba je Bogu, a On će već znati što nam treba. Što bismo mi rekli, kada bi nas Bog pitao – što želiš?, potaknuo nas je govornik na razmišljanje, i nastavio – ako se malo odmaknemo od materijalnog, od onog što nam doduše treba za život, ali – ima li nešto više što nam nedostaje? Treba nam Boga u životu. Ako nam On nedostaje, osećamo se praznima. Nakon susreta nedjeljom u zajednici, u euharistiji, poteškoće su možda i dalje sa nama, ali svi se bolje osjećamo, dobijemo snagu, volju. Što hoćeš da ti učinim, kada bi nas pitao Bog, rekli bismo – sve imam, hvala Ti, jedino što mi možda još više treba – trebaš mi Ti, okončao je svoju propovijed prof. Zdenko Ilić.
Nakon Vjerovanja molitvom smo zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imamo po njemu. Župljani u narodnim nošnjama, među njima i oni najmlađi, prilazili su oltaru prinoseći simbole svih darova koje smo primili – zemlju, kruh, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu. Riječima i pjesmom zahvalili smo Bogu za sve – za srijemsku zemlju na kojoj svi živimo u zajednici; za kruh kojim nas hrani; za njegovu prolivenu krv kojom nas je otkupio, za euharistiju kojom nam daje život; za Riječ kojom nas vodi i koju nam je ostavio da ga slijedimo; za sve plodove kojima nas hrani, krijepi i raduje; za simbol naše tradicijske kulture, za muziku, za radost i igru naših najmlađih. Za sve – hvala, danas, kao i uvijek.
Pjevanje pod Misom animirao je župni zbor predvođen Katarinom Atanacković.
Oltar prepun plodova zemlje i rada ruku, blagoslovljenog rada jedne zajednice, podsjetio nas je ponovo da nikako ne smemo izostaviti veliku blagodarnost Bogu u našim svakodnevicama, da ništa ne smemo uzimati zdravo za gotovo, jer ništa i nije podrazumijevano, niti zagarantovano.
Trpezom ljubavi zaokruženo je i ovo misno slavlje u Rumi, danas osobito posvećeno zahvalnosti koju bi Gospodinu valjalo upućivati svakoga dana na svakom koraku naših života.
