ZAZIV DUHA SVETOGA U RUMI
U nedjelju, 20. rujna 2026. u župi Uzvišenja svetog Križa misom zaziva Svetog Duha svečano je obilježen početak nove školske godine.
Rujan je i ove godine svojim dolaskom označio mnoštvo novih početaka, a svim novim počecima je najpotrebniji - blagoslov. U znaku mladih protekla je misa zaziva Duha Svetog, koja je počela primanjem novog člana u zajednicu. Hrpa školskih torbi pred oltarom i novi mladi župljanin, navijestili su budućnost zajednice.
Župnik rumski preč. Josip Ivešić, simbolično je i svoj ranac donio za blagoslov, a u njega je spremio knjige glasovitih naslova koje se izučavaju čitavog života - Život, Bog, Obitelj, Prijateljstvo, Radost, Opraštanje, Ljubav, Vjera.
„Možda nam se čini da je lako savladati ove predmete i da sve to već znamo, ali zapitajmo se - je li to zaista tako“, rekao je u svojoj homiliji župnik. „Obitelj. Ne može se naučiti samo tako, to je nešto što se živi, svaki dan. Obiteljski život sa svim članovima. Sve su to izazovi koje trebamo svakodnevno izučavati. Obitelj je jedan duboki, široki pojam. Od obitelji u kojoj smo se rodili, pa do velike obitelji - Crkve, Božje obitelji čijim se članovima kao vjernici prepoznajemo. Ima tu još mnogo prostora za učenje. Prijateljstvo. Od najranijih dana, tijekom cijelog života, prijatelji su nam i te kako važni. Ne smijemo olako prelaziti preko toga i podrazumijevati prijatelja samo zbog naših navodnih kvaliteta. Neko je prijatelj jer je u nama prepoznao nešto važno - povjerenje, podršku, oslonac, i mi smo prijatelji drugima ako smo upravo to, i zato je prijateljstvo nešto što treba svakodnevno svladavati, proučavati, pisati, ponavljati, utvrđivati gradivo, da bismo mogli biti pravi prijatelji i da bi nas drugi na taj način doživljavali. Život. Velika Božja tajna, Božji dar. Da Bog nije hteo da mi postojimo, ne bismo postojali uopće. Da Bog ne želi da ovaj svijet postoji, on ne bi uopće postojao. Ništa ne bi postojalo da on ne želi. Bog je taj koji daje da Sunce izlazi, kiša pada, da sve što postoji diše. Život nije samo životariti, život shvatiti samo kao nešto što treba proći, nego život koga smo dobili kao veliki Božji dar trebamo na pravi način iskoristiti, učiniti ono za što je Bog mene poslao i stavio u ovaj život.“ Propovijed je nastavio pričom o „knjizi“ pod naslovom „Vjera“. Vjera je povjerenje. Ono se ne stiče olako, nego svakodnevnim trudom i naporom da neko bude vrijedan povjerenja. Prvenstveno - Bogu. „Bog je taj kojemu ja vjerujem. Ali ta vjera može ostati samo na ustima, samo deklarativno. Kaže prorok Isaija - ovaj me narod samo usnama časti, ali srce mu je daleko od mene. Biti čovjek od vjere znači svakodnevno živjeti s Bogom, a da bismo živjeli s Bogom trebamo se truditi, trebamo o Bogu učiti. Zato imamo vjeronauk, učimo o vjeri. Vjera se ne samo dobiva, ona se uči.“ Uči se od mnogih, na razne načine, a posebno kada smo na prekretnicama, kušnjama, kada Bog pokazuje da je on onaj kome mi možemo vjerovati. „Ljubav. O njoj možda znamo puno ili ništa, ali znamo da ljubav postoji i da nam je ljubav potrebna, da smo ljubljeni od Boga i da ljubimo jedni druge. Isus je rekao da je prva i najveća zapovijed ljubiti Gospodina svim svojim srcem, svim svojim bićem, a onda ljubiti svoje bližnje kao samoga sebe. A onda nam je tu potrebno opraštanje. Opraštanje je božanski čin. Bog je onaj koji nam uvijek prašta. Nikada ničega nema što nam Bog neće oprostiti, jedino ako čovjek ne želi da mu Bog oprosti. Ali ako želim i svjestan sam potrebe za oproštenjem, Bog uvijek oprašta. To je nešto što uvijek iznova možemo iskusiti. Bog. Bog je doista velika tajna za nas, ljude, i o Bogu također možemo kazati puno, a onda i vrlo malo, kako je sv. Ivan u svojoj poslanici rekao - Bog je ljubav, i onaj koji ostaje u Bogu, on ostaje u ljubavi.“ Završio je homiliju posljednjim naslovom - Radost. „Danas je radostan događaj, kada smo se okupili da zajedno molimo dragog Isusa, ali da slavimo i sakramenat krštenja, kada se i mi spominjemo vlastitog krštenja, kojim smo postali djeca Božja i članovi Božje obitelji, Crkve, i želimo doista tu radost svjedočiti, i danas i svakoga dana našega života.“
Molitvu vjernika molila su djeca, a prije završnog blagoslova, župnik je blagoslovio torbe pred oltarom i sve nazočne u crkvi. Pjevanje pod misom animirao je župni zbor, a trpezom ljubavi završilo se još jedno misno slavlje u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi.
M. M.
