U nedjelju, 23. lipnja 2024. prvu pričest u našoj župi primile su dvije prvopričesnice – Lara Lanc i Darija Jurca. Svečanim ulaskom u crkvu – ministranata, prvopričesnica i župnika, započelo je misno slavlje, koje je predvodio župnik rumski preč. Josip Ivešić, koji je odmah na početku sv. mise pozdravio obitelji prvopričesnica i sve prisutne, na ovaj veliki dan, u nedjelju – dan Kristove pobjede i uskrsnuća, kada se na osobit način, mi kao kršćani okupljamo i prepoznajemo se kao Kristovi učenici. Danas naša župna zajednica slavi slavlje prve svete pričesti. Pripreme za ovaj veliki dan trajale su dugo, a prošlog petka su prvopričesnice prvi put pristupile i svetoj ispovijedi, u kojoj se otkriva kako je Gospodin pun dobrote, ljubavi, milosrđa, praštanja, kako nam uvijek iznova želi prići i biti nam blizu, rekao je župnik, a to želi i danas, posebno našim prvopričesnicama, ali i svakome od nas ovdje prisutnome. On želi ući u naš život i koračati našim životnim putem zajedno s nama.
U homiliji, župnik nam je govorio najprije o životu, poredeći ga sa barkom, u svijetlu današnje Božje riječi. Bog je rekao – prijeđimo preko. Bog usmerava barku našega života i kada vidi da smo krenuli na krivu stranu, On nađe načina da nas ispravi. Tako će i našim prvopričesnicama reći što je dobro za njih i kamo se treba usmjeriti. Važno je da Boga poslušamo, nastavio je župnik, da čujemo šta nam On kaže. Učenici su ga poslušali, ali učinili su i više, još važniji korak napravili – uzeli su Isusa da ide s njima.
Drage prvopričesnice, sa današnjega misnoga slavlja, možda je to i najvažnije, ponesimo to da kažemo – Isuse, ti pođi u moj život, ti pođi sa mnom. Nikada nemojmo to zaboraviti, nikada nemojmo ostaviti Boga po strani, nikada nemojmo Bogu staviti zidove i blokade, jer Bog neće na silu ući u naš život, On poštuje čovekovu slobodu.
Na putu je učenike zadesila oluja. Barka se ljuljala i jedva odolevala valovima. A Isus je spavao. Koliko god to zvučalo nemoguće, evanđelist tako kaže. Isus spava. Nekada, kada nas zadese oluje života, nevolje, teškoće, nekada nam se može učiniti da je Bog zaspao, da ga nema. U tim trenucima je važno učiniti ono što su učenici uradili – probuditi Boga, probuditi Isusa, držati se stava istinskog vjernika koji kaže
– računam s Tobom, makar se ovog trenutka ne osjećao tako, trebaš mi jer bez Tebe ne mogu. Učenicima je jedina opcija bila probuditi Isusa, što nosi snažnu poruku i nama – jedino rješenje za sve nas je buditi Boga, zavapiti mu – trebam Te! Kada se Isus probudio, zavladao je mir, sigurnost, a učenici su slavili. Moramo se znati zahvaliti Bogu, danas ćemo posebno to i učiniti nakon prve svete pričesti – hvala Ti da smo te mogli primiti u svoje srce, želimo Te ponijeti, da ideš sa nama u život, kroz sve bure i oluje, kako bismo sigurno plovili morem života i kako bismo došli do svog životnog cilja, završio je homilju naš župnik.
Uslijedila je obnova krsnih obećanja. Naše prvopričesnice su na ovoj svetoj misi prvi put blagovale Krista u prilikama kruha i prve su pristupile svetoj pričesti. Veliki je dan bio za njih, za njihove obitelji, ali i za cijelu župnu zajednicu.
Pjevanje pod misom animirao je župni hor predvođen Katarinom Atanacković, danas i uz pratnju gitare Zvonka Šmita. Vjeroučiteljica Marija Ratančić pripremila je djecu za današnje pjesme koje su nam podarili. Župnik je pri koncu mise svima zahvalio za učešće u životu zajednice i još jednom poželeo sreću našim prvopričesnicama i njihovim obiteljima, kojima svi želimo da se sjećaju ove prve pričesti, od priprema do današnjeg dana, od molitvenika i krunica koje su dobile na dar do svake riječi koju im je župnik uputio, i kojima na koncu želimo ono najvažnije – da barkom svog života idu naprijed vođene Kristom.
Nakon mise, agape je produžio naše zajedništvo koje nas, usprkos našim ljudskim slabostima, podsjeća da je Krist s nama i da korača kroz život uz nas. Ako Mu dopustimo.
