RUMA – Tijelovo je u Rumi i ove godine proslavljeno svečano i uz učešće izuzetno velikog broja vjernika, upravo kako i dolikuje jednoj od zapovijedanih svetkovina, kada se slavi euharistija, spomen Isusove muke, smrti i uskrsnuća, kada je slavlje pretvorbe kruha i vina u njegovo Tijelo i Krv. Na Posljednjoj večeri, Isus je ostavio učenicima šta da čine njemu u spomen, a „riječ je o najdubljoj tajni koja nas uvijek nadilazi…“ (A. Šuljić, izvor: Kršćanska sadašnjost). „Sve ono najvažnije što vjernik treba znati i prihvatiti o Bogu, svijetu, postojanju i o sebi, on je objavio svojim tijelom te to ostavio kao sakramentalni temelj komunikacije i stvarnog odnosa Boga i čovjeka, čovjeka i Boga.“ (A. Šuljić)
Najprije je župnik preč. Josip Ivešić, zahvalio svima koji su učestvovali u pripremi sjenica za današnju svetkovinu, za uložen veliki trud, i izrazio nadu da ćemo unatoč lošem vremenu i kiši uspjeti da formiramo procesiju, ali i da ćemo i to prepustiti dragome Bogu, o kome u konačnici sve ovisi i bez koga ništa ne biva.
„Bez Isusa ne bi bilo ni nas. Bog je onaj koji jako dobro vidi i gleda na ljude, ali ne zato da bi nas kažnjavao, nego da bi nas čuvao, da bi nas branio, da bi bio s nama. I on je to i pokazao na način da je ostao trajno prisutan u Crkvi i to po najvećem Božjem daru, a to je Sveta pričest, odnosno euharistija, i upravo to danas proslavljamo“, nastavio je župnik u homiliji. Obratio se zatim brojnoj okupljenoj djeci kako bi im približio današnju veliku svetkovinu, pojasnivši im simboliku „neba“ koje se danas nalazi nad oltarom i koje se u tijelovskoj procesiji nosi nad Presvetim sakramentom. Posebno je istakao četiri simbola na četiri strane „neba“ – kao na četiri strane svijeta nad kojima se prostire nebo koje želi zakriliti sve ljude – a ta četiri simbola su: ptica pelikan koja sopstvenim tijelom hrani svoje ptiće, kao znak euharistije u kojoj nama Krist daje sebe za hranu; tri slova – IHS – skraćenica od grčke reči Isus Hrist, koji je s nama, te otuda i simboli njegova imena; zatim uskrslo janje, kao simbol Krista, nove Pashe; i kalež i hostija – znak Svete pričesti. Crkva je na taj način mudro čuvala i ljudima razjašnjavala – i ono tko je Krist za nas i ono što mi to danas slavimo – Krista koji se daruje za čovjeka i da je „nebo“ – ono ispod
kojeg želi Bog da budu svi ljudi da bi nas on sve čuvao i blagoslovio, rekao je na koncu župnik.
Unatoč kiši i munjama, duga procesija na čijem čelu je bio križ, a slijedili su barjaci, zatim djeca sa roditeljima, ministranti, svećenik sa Presvetim sakramentom pod „nebom“, praćeni župnim zborom, koji je animirao pjevanje i pod misom i tijekom procesije, kao i ostalim vjernicima župe. Procesija je krenula iz crkve, napravila krug i vratila se ponovo u crkvu, nakon što su svi prošli ispod „neba“ koje ih je čekalo pred ulaznim vratima. Ispred obe postaje, koje su na dan svetkovine ukrašene cvijećem, slikama, bijelim platnima, vijencima, procesija je stala na molitvu, a djeca su latice ruža bacala pred Presveti oltarski sakrament, nošen u rukama svećenika, kao simbol čuda Kristove prisutnosti u euharistiji. Oltarski sakrament jest Isusovo tijelo pod prilikama kruha za blagovanje, a ova tajna nam nosi darove od neprocenjive vrijednosti. Vraćanjem Presvetog u svetohranište, putem od latica koji su djeca sa radošću napravila, okončana je današnja svetkovina. Gospodin nas je svojim nebom zakrilio i danas, kao i svakog dana naših života. Ostalo nam je božansko tijelo – Kristu u spomen, a nama na život vječni.
M. Mikolaci
